Vrste govora u psihologiji

U svom govoru u psihologiji postoje dva glavna podjela - usmene i interne govor. I za razliku od prvog od drugog, ne samo u činjenici da govornog područja zahtijeva verbalnog izražavanja.

unutarnji govor

Počnimo sa unutrašnje tip govora u psihologiji. Još jedna Sečenov tvrdio da unutrašnji govor nije potpuno "glup". djeca od pet godina, kada oni misle, kažu. Izgleda da su pričljivi, upravo zato što mora biti u pratnji brbljanje razmišljanja. Kada osoba želi da se fokusira svoju pažnju na neke ideje, istaknite ga - on to kaže u šapat.

Osim toga, presjeci koji su uzorno i sebe. On kaže ono što misli, čak ni misli i pokrete mišića jezika, usne. Kada on misli, kada se usta zatvorena nastavlja da obavlja motor aktivnost jezika - iako se čini, zašto.

Ali ova vrsta govora je drugačiji i njihove funkcije. To je nepotpuna i trpi praznine mišljenje. To je, osoba izgovara u razgovoru sa samo sebe koji zahtijevaju poseban misli, ali to ide bez rekavši, on upuskaet.I, naravno, to je u skladu sa internim pravilima gramatike, iako ne tako raspoređeni kao govori.

govornog jezika

Kad smo već ima gradaciju. To - monolog, dijaloških i pisani jezik.

Monolog - neka vrsta govornički govora koriste tokom predavanja, seminara, izvještaji, čitanje poezije. Njegova karakteristična osobina - osoba dugo vremena, izražava svoje misli na naredbu koja im je unaprijed. To jest, to je zamišljeno monolog, predviđeno u prirodi.

Dialogic govor zahtijeva prisustvo dva ili više sagovornika. To nije tako raspoređen kao monolog, jer sugovornici često razumiju jedni druge bez riječi, na osnovu situacije u pitanju.

Pismeni - je, začudo, također govori. Potrebno je samo čitaoca za nju. Pisanje najprecizniji i kompletnu prezentaciju, kao pisac ne može sebi pomoći u samoizražavanja izrazi lica, geste i intonaciju.